Dijagnostika je postupak kojim se definiše bolest ili patološko stanje i sastoji  se od anamneze, fizikalnog pregleda i ostalih dijagnostičkih metoda. Predstavlja svaku medicinsku proceduru koja se izvodi sa ciljem prevencije ili otlanjanja bolesti, postavljanja precizne dijagnoze i njenoj praćenja. Određene dijagnostičke metode zahtjevaju ne samo složenu opremu već i izvođenje u strogo kontrolisanim uslovima.

Dijagnostičke metode se grubo mogu podijeliti u dvije grupe:

  • invanzivne
  • neivanzivne

Invanzivne dijagnostičke metode se koriste kada nije moguće postaviti preciznu dijagnozu pomoću neinvaznih dijagnostičkih metoda. Neke od invanzivnih metoda su venepunkcija i biopsija koja se obično izvodi u operacionoj sali i podrazumijeva tehniku ispitivanja tkiva pod mikroskopom. U grupu invanzivnih dijagnostičkih metoda spadaju i endoskopija, koronarografija i laparoskopska hirurgija.

Neinvanzivne dijagnostičke metode obuhvataju metode pri čijem izvođenju ne dolazi do prekida kontinuiteta kože, nema kontakta sa vidljivim sluzokožama niti sa unutrašnjošću šupljih organa koji na površini tijela inače imaju svoje prirodne otvore. Fizikalni pregledi kao što su inspekcija, perkusija, auskultacija i palpacija, zatim mjerenje pulsa i krvnog pritiska, mjerenje tjelesne temperature, pregled usne duplje, EKG, EEG, EMG su samo neke od brojnih neinvanzivnih dijagnostičkih metoda.

Ciljani razgovor kojim doktor na osnovu Vašeg izlaganja saznaje šta je bitno za postavljanje dijagnoze predstavlja anamnezu, fizikalni pregled se odnosi na prikupljanje informacija o stanju Vašeg zdravlja čulima doktora dok ostale dijagnostičke metode na značaju dobijaju u 20. vijeku naglim razvojem hemije, fizike i tehničkih nauka i danas predstavljaju neodvojivi dio procesa dijagnostike većine bolesti i patoloških stanja.